Šećerna bolest i kardiovaskularne bolesti

Doc.dr.sc. Spomenka Ljubić

U šećernoj bolesti povećana je učestalost kardiovaskularnih bolesti. Isto je posljedica veće zatupljenosti rizičnih čimbenika za kardiovaskularne bolesti u tih bolesnika, ali i genetske predispozicije. Bolesnici sa šećernom bolesti imaju učestalije prekomjernu težinu, povišeni krbni tlak, dislipidemiju, protrombotičko stanje i kroničnu upala.

Hipertenzija se javlja jednako u tipu 1 i tipu 2 šećerne bolesti i dijelom je povezana sa razvojem dijabetičke nefropatije- oštećenje bubreg a zbog šećerne bolesti. Porastu tlaka doprinosi i povišena simpatička aktivnost. Hiperglikemija (povišeni šećer u krvi), upala i visok krvnitlak djeluju nepovoljno na glomerule ( osnovni element u bubregu gdje se krv filtira). Promjene u bubrezima dešavaju se primarno u području glomerula, ali i u prodručju tubula (kanalića). Promjene dovode do pojave albuminurije ( gubitka proteina mokraćom) te do aktivacije renin-angiotenzinskog sustava (RAAS). Kronična aktivacija RAAS-a dovodi do hipertenzije (povišenog krvnog tlaka), koja dodatno oštećuje glomerul. Ako dijabetička nefropatija ostane neliječena može napredovati do nefrotskogsindroma i terminalno (konačnog) zatajenja bubrega. Nizom studija je, kod dijabetičara, potvrđena oštećenja bubrega i bolstisrca I krvožilnog sustava.

Hiperlipidemija(povišenje masnoća u krvi) u šećernoj bolesti karakterizitrana je povišenim LDL-kolesterolom, ali i porastom triglicerida i sniženjem zaštitnog HDL- kolesterola. Također je povišena razima aterogenog apolipoproteina B. To je razlogom da je povećan rizik nastanka ateroskleroze. Profil dislipidemije (poremećaja metabolizma masnoća) kakav susrećemo u šećernoj bolesti posljedica je povišene inzulinske rezistencije te s time povezanim promjenama u jetri.

Protrombotičko stanje(povećana sklonost trombozama zbog poremećaja zgrušavanja krvi) često se zanemaruje, iako je značajno povećana pojava tromboza i moždanog udara. U osoba sa šećernom bolesti povečana je sklonost trombozi zbog promjene vrijednosti čimbenika koji sudjeluju u koagulaciji (zgrušavanju) krvi.

Proupalno stanje(stanje koje doprinosi upali) je osobito značajno za oštećenje krvnih žila te pojavu kardiovaskularnih događaja -moždanog i srčanog udara. Povišena je razima upalnih citokina (C-reaktivnog proteina, interleukina, transformirajućeg faktora rasta i niza drugih), snižena razina adiponektina. Djelom to je posljedica prekomjerne težine.

Prekomjerna težina prisutna je primarno u tipu 2 šećerne bolesti, ali i u šećernoj bolesti tipa LADA(10 posto ljudi kojima je dijagnosticiran dijabetesa mogli spadati u kategoriju ‘između’, koju stručnjaci označavaju kao dijabetes 1,5, a poznat je kao latentni autoimuni dijabetes odrasle dobi, pod skraćenicom ‘Lada’). Pri tome je za pojavu kardiovaskularnih bolesti osobito značajan abdominalni tip debljine. Osobe s prekomjernom težinom često imaju i povišeni krvni tlak, dislipidemiju, izraženije proupalni i protrombotičko stanje.

Žene sa šećernom bolesti sklonije su pojavi kardiovaskularnih bolesti i zatajenju srca o muškaraca, poglavito u tipu 1 šećerne bolesti, a dijelom je objašnjenje u gore navedenim rizičnim čimbenicima te genetskim čimbenicima. U osoba sa šećernom bolesti potreban je dodatan oprez jer zbog prisutne neuropatije ( oštećenje perifernih živaca)mogu izostati simptomi bolesti kao što su infarkt biokarda, perifenma ishemija na ekstremitetima.  Također treba što ranije u tijeku bolesti uz pomoć ultrazvuka srca tragati za prisutnošću sitoličke i dijastoličke disfunkcije da bi se na vrijeme započela terapija.

U liječenju šećerne bolesti danas je stav da treba u osoba s povećanim kardiovaskularnim rizikom ikardiovaskularnim bolestima u anamnezi primjeniti GLP-1 receptor agoniste. U slučaju srčanog zatajenja prednost imaju SGLT-2 inhibitori. Poštivanje tog algoritma omogućit će uz postizanje regulacije glikemije (reguliranje visine šećerau krvi) i kardioprotekciju ( zaštitu srca i krvnih žila)

U liječenje povišenog krvnog tlaka potrebno je uključititi inhibotore renin-angiotenzinskog sustava. Treba naglasiti da u osoba sa šećernom bolesti u liječenju hipertenzije često je potrebno primijeniti kombiniranu terapiju.

Liječenje hiperlipidemije (povišenih masnoća) zahtijeva primjenu statina koji imaju i protuupalno djelovanje. Treba naglasiti da je potrebno primjeniti adekvatne doze, jer problem pretstavlja često poddoziranje (preniska doza lijeka). Ponekad visina triglicerida zahtijeva primjenu lijekova tipa fibrata.